Posjetiti Wadi Ram iskustvo je putovanja u geološku prošlost naše planete, kao i iskustvo promišljanja o nekim dalekim svjetovima, poput Marsa ili Arakisa. No jedno od najuzbudljivih iskustava je proživjeti dan i noć uz beduine. Pojesti obrok kuhan na vatri zapaljenoj od sakupljenih suhih grančica sjedeći na pijesku ili piti čaj gledajući u nepregledno mnoštvo zvijezda uz zvukove žičanih glazbala i pjesme koje se toliko dugo pjevaju da im se ne zna ishodište. Sve to su nezaboravna iskustva koja pruža Wadi Ram. Ali ono što uz veličanstvenu veličinu stijena i neopisivu boju pijeska najviše ostavlja utisak su zapisi prethodnika.

Zapisi na stijenama koji svjedoče o prisustvu čovjeka je nešto što nas na najčudesniji način direktno povezuje s onima koji su te zapise ostavili. Čitati o drevnim spisima ili ih gledati prepisane u radovima i knjigama ne može se nimalo usporediti s onim osjećajem gledanja ureza u stijenama uživo.  

U Wadi Ramu do sad je otkriveno više od 20 000 petroglifa i 20 000 zapisa na stijenama. Kratki zapisi na drevnom sjeverno arapskom nazivaju se Tamudski, iako to ne označava klan nego je to suvremeni naziv dodijeljen tom arapskom dijalektu, a i sam se dijeli na više podgrana. Pleme Tamud poznato je tek od 8. stoljeća pr. Kr. oko područja Madain Salih. Asirski kralj Sargon II. hvali se pobjedom nad njima i naziva ih „stanovnicima pustinje, dalekim rođacima Arapa“. Klasični autori poput Plinija i Ptolemeja također spominju pripadnike plemena Tamud, a kako ih nalazimo sve do 4. stoljeća naše ere u zapisima suvremenika javlja se mogućnost da Tamud možda nije samo jedan klan ili pleme, nego kako neki povjesničari smatraju naziv pripada drevnom klanu koji je davno prije ovih izvora živio u ovim prostorima, ali su tijekom vremena izumrli ili raspršeni, a sačuvano je tek ime, koje se počelo pripisivati drugim skupinama. Naime tradicija o beduinskim plemenima uključenima u trgovinu na velike udaljenosti koji su prolazili kroz Wadi Ram i urezivali te zapise u stijene proteže se puno prije 8. stoljeća. pr. Kr. Neki te zapise čak dovode u vezu s petroglifima, koje je teško datirati. Prema nekima petroglifi su tamo od kad postoji trgovina, a to bi značilo već od neolitika.

Bez obzira na probleme u dataciji i petroglifi i tekstovi potvrđuju prisustvo putnika, odnosno trgovaca koji su ovuda prolazili u davnini, a zanimljivo je da su se na istim mjestima zaustavljali i odmarali. Upravo i današnji putnici, posjetitelji Wadi Ram parka koriste te male oaze i hladovinu uz stijene za odmor od pješačenja i penjana po dinama. Samo se za razliku od drevnih trgovaca ne zadržavamo odigrati društvenu igru, poput mankale koja je pronađena uz petroglife. Jesu li neki igrali igre dok su se drugi umjetnički izražavali? Ili su drevni trgovci velike vrućine provodili u pisanju, crtanju i igranju? Svakako možemo samo zaključiti da nisu tek usputno zastali kao mi danas, koji smo u žurbi i gotovo nemogućoj misiji da u što kraćem vremenu razgledamo što veći dio nepreglednog Wadi Rama.