U petom tisućljeću pr. Kr. na istočnoj jadranskoj obali razvijena je danilska kultura. Ta srednjoneolitska kultura dobila je naziv po selu Danilo, u Šibenskom zaleđu. Osim Danila, poznata su nalazišta ove kulture: Smilčić, Bribir, Pokrovnik, Škarin Samograd i Gudnja.
Stanovnici te kulture živjeli su u razdoblju kada je neolitska proizvodna privreda uglavnom zamijenila sakupljačko lovačko gospodarstvo. No i dalje su uz ukopane ili nadzemne nastambe pripadnici ove kulture naseljavali i špilje. Stanovnici su živjeli potpuno u skladu s prirodom, iskorištavajući resurse, od drva, gline, kamena i kostiju, do zemlje i vode. Analize životinjskih kostiju pokazale su da su poljodjelstvo i stočarstvo prakticirani u punom opsegu, uz neznatno slanjanje na lov i sakupljanje divljih plodova.
Od nalaza, ovu kulturu najviše je obilježila bogato ukrašena i raznovrsna keramika. Pojedini su predmeti bili obojani, ukrašeni udubljenjima, urezanim motivima, spiralnim kompozicijama.
Posuda neobičnog izgleda, poput zdjelice na četiri noge s visoko uzdignutom ručkom nazvana je riton. To je izraz koji se koristi za posude koje su služile u nekom obredu, najčešće vezanom uz pijenje tekućine odnosno uz neko žrtvovanje ili kult. O duhovnosti danilske kulture još uvijek nedovoljno znamo ali riton je posuda čija se primjena veže uz kult plodnosti. Ta keramička zdjela vrlo je plitka i nakošena te je gotovo nepraktična za upotrebu. Takav oblik ukazuje na najvjerojatniju obrednu funkciju. Noge su najčešće oblikovane zoomorfno, a vanjski dijelovi posude odlikju se bogatim ornamentima. Ono što najviše upućuje na kult plodnosti jesu tragovi crvene boje koji su pronađeni u unutrašnjosti ovih posuda, jer se ta boja smatra simbolom plodnosti.
Prvi danilski riton otkriven je 1951. godine. Od tada postoje razna tumačenja njegove simbolike i uloge u kulturi. Od toga da je posuda korištena kao svjetiljka, do toga da služi u kultu plodnosti jer prikazuje trudnu ženu, ili maternicu ili medvjedicu, ili čak prikazuje prožimanje muškog i ženskog aspekta ili je vezana uz stočarske kultove jer prikazuje vimena domaćih životinja. Ono što povezuje većinu tumačenja je ideja plodnosti, bilo u svrhu poticanja ili zazivanja iste, a najvjerojatnije je ta ideja bila jasna ne samo danilskom čovjeku nego i šire, jer su na gotovo čitavom jadranskom i egejskom prostoru u razdoblju srednjeg neolitika otkriveni ritoni.
Izvori:
Brajković, T., Krnčević, Ž., Podrug, E. (ur): Arheološki vodič po Danilu, Muzej grada Šibenika, Šibenik, 2013.
Dimitrijević, S., Težak-Gregl, T. i Majnarić-Pandžić, N. (ured.) Prapovijest, Naprijed, Zagreb, 1998.
Comments