Početkom drugog tisućljeća pr. Kr. u gradu Babilonu stolovali su pripadnici Amorićanske dinastije. To su bili potomci nomada koji su u akadskim tekstovima poznati kao Amurru odnosno zapadnjaci, vjerojatno zbog toga što su tekstovi nastajali u velikim središtima na jugu Mezopotamije a nomadi su se kretali duž gornjeg toka Eufrata odnosno zapadno od tih urbanih središta. Šesti vladar te dinastije poznat je pod nazivom Hamurabi. U doba kada on dolazi na prijestolje pod Babilonskom upravom nalaze se gradovi Kiš, Sipar i Borsipa.
Prve godine na vlasti Hamurabi je koristio kako bi poboljšao upravni sustav, pojednostavio i učvrstio centraliziranu administraciju. Oprostio je sve dugove građanima i ulagao je u gradnju Babilonskih zidina i infrastrukturu svih gradova pod svojom upravom. Obnavlja hramove izgrađujući kult boga Marduka, koji je tada ustanovljen kao zaštitnik grada Babilona. Kad je imao osiguranu podršku svojih građana, te ojačanu i spremnu vojsku, pokreće kampanje kako bi proširio teritorij države. Često je sklapao saveze pružajući pomoć nekim gradovima u obrani od drugih da bi ih potom sam zauzeo. Kontrolu nad kanalima koristio je kako bi poplavio gradove prije samih osvajanja, a ponekad im je uz pomoć brana zapriječio dovod vode te ih na taj način oslabio prije napada. Osvojivši Uruk, Izin, Nipur, Lagaš i Larsu osigurao je kontrolu nad južnom Mezopotamijom. Nakon toga osvojio je grad Mari s čijim vladarem je do tad održavao urednu prepisku i naočigled uspješne diplomatske odnose. Osvajanjem Ašura proširio je prevlast Babilonske države nad čitavom Mezopotamijom.
Za Hamurabijevu vladavinu Babilonskom državom (1792. – 1749. pr. Kr.) značajni su brojni sačuvani tekstovi koji svjedoče o njegovom načinu vladanja i iskrenoj želji da unaprijedi živote svojih podanika. Neki od njih odnose se na upute o izgradnji kanala, raspodjeli hrane, građevinskim radovima i pravnim pitanjima. Najpoznatiji tekst je Hamurabijev zakonik.
Raniji vladari također su donosili zakonske uredbe ali iz njih se ne mogu iščitati jasni slojevi društva, samo njihov služinski odnos prema bogovima. Nesuglasice su rješavane dogovorom i postojao je prihvaćen sustav vrijednosti.
U Hamurabijevo doba akadsko stanovništvo urbanih gradova nije uvijek shvaćalo običaje nomada, čak i onih koji su živjeli već par generacija u gradovima. Još uvijek je postojala kulturna barijera koja se najviše očitovala u jeziku, jer su se zapadno semitski jezici nomadskih skupina razlikovali od istočno semitskog akadskog jezika. Česta neslaganja, nemogućnost dogovora i krvne osvete ugrožavale su stabilnost i održivost Hamurabijeve države. Zbog toga je Hamurabi odlučio precizirati zakonske odredbe jasno naznačivši zločin odnosno primjerenu kaznu. Ako čovjek iskopa oko drugom čovjeku neka se njemu izvadi oko. Ako čovjek polomi kost drugome, njegova će kost biti polomljena. Time su jasno postavljeni standardi odnosno smjernice za brojne buduće zakone. Jedan od poznatijih je zakon iz starozavjetne knjige Izlaska oko za oko, zub za zub.
Najveći značaj Hamurabijevog zakonika je što nam jasno predočuje sliku tadašnjeg društva. Pripadnici avilum odnosno najvišeg sloja slobodnih građana nisu imali iste kazne kao pripadnici muškenum odnosno zavisnog sloja društva ili vardum odnosno robova. Ozbiljnost zločina odnosno jačina kazne ovisila je o odnosima između društvenih slojeva. Neki pisar koji je član aviluma i dalje je bio u lošijem položaju u odnosu na kralja.
Sama stela na kojoj je zapisan zakon pronađena je u Suzi, tamo ju je odnio elamitski kralj Šutruk Nahunte. Pisana je na akadskom jeziku u tzv. himničnom stilu. Na samom vrhu u reljefu su prikazani Hamurabi i bog sunca i pravde Šamaš, zatim slijedi popis vladarevih slavnih djela a nakon toga same točke zakona odnosno kazne. Danas se stela čuva u muzeju Louvre u Parizu.
Iako je poznata kao Hamurabijev zakonik sam Hamurabi vjerojatno nije gledao na to kao na skup zakonskih odredbi nego kao dokument koji će svima posvjedočiti da je on bio pravedni kralj.
Izvori:
Bertman, S., Handbook to Life in Ancient Mesopotamia, Oxford University Press, 2003.
Leick, G., The A to Z of Mesopotamia, Scarecrow Press, Lanham, 2010.
Kuhrt A., The Ancient Near East c. 3000-330 BC, I-II, London & New York 1995.
Pritchard J.B.(ured) The Ancient Near East, An Anthology of Texts and Pictures, vol I i II, Princeton, 1958.
The Ancient Near East : an encyclopedia for students, Wallenfels R. and Sasson, J. M. (eds), Charles Scribner's Sons, New York, 2000.
Van De Mieroop M., A history of the ancient Near East : ca. 3000-323 BC, Oxford ; 2007.
#Hamurabi #Babilon #Amorićani #Babilonskadržava #amurru #Marduk #Šamaš #pisaniizvori #zakonik #stela #akadskijezik #muškenum #avilum #vardum
