U neolitiku dolazi do značajnih društvenih i gospodarskih promjena. Ključnu ulogu u tim procesima odigrali su: klimatske promjene, svojstva tla, flora i fauna. Pripitomljavanje životinja i razvoj stočarstva potiče i stvaranje stalnih naseobina.
Prva trajna naselja u kojima su ljudi počeli podizati stambene objekte nazivamo selima. Usporedo s razvojem poljoprivrede i stočarstva razvijaju se specijalizirani obrt, trgovina i administracija. Razvoj prvih gradova veže se upravo uz povećanje broja stanovnika od kojih se većinski dio ne bavi poljoprivredom. Takvi, prvi „pravi gradovi“ razvijaju se na prostoru južne Mezopotamije. U njima se pojavljuje i pojedinac koji je preuzeo ulogu vjerskog vođe te sustavnim razvojem administracije u sklopu koje se razvija i pismo nastaje složeni društveni sustav urbanih središta, poznatih kao gradovi-države. Ti su gradovi poznati po velikim građevinama - hramovima, a kasnije i izdvojenim palačama, te gradskim zidinama.
No čak i prije pojave pravih gradova postoje naselja koja posjeduju određena gradska obilježja. Istraživanjem Tel es Sultana otkriveni su ostaci gradskih zidina i velike kule drevnog Jerihona. Prema datiranju u 9. tis. pr. Kr. dodjeljen mu je naziv najstariji grad na svijetu. U vrijeme kad su te zidine građene nije postojalo brojno stanovništvo, većina nalaza upućuje na poljoprivredu kao glavnu djelatnost, čak ni keramiku nisu proizvodili. Kuće su gradili od ćerpiča - glinenih opeka pečenih na suncu. Potvrđen je i kult lubanja koji ukazuje na neko određeno vjerovanje u zagrobni život. Zbog toga je prikladnije Jerihon nazivati protourbanim središtem, jer iako su zidine odraz urbanog središta većinsko stanovništvo nije živjelo unutar njih. Vjerojatno je to bilo sabirno središte više zajednica tzv. natufijske neolitske kulture.
Još jedan primjer protourbanog središta je Çatal Hüyük u Maloj Aziji. Ostaci iz 7. tis. pr. Kr. upućuju na brojno stanovništvo i gospodarsko čudo. Uz razvijeno stočarstvo držali su ovce i goveda, lovili su jelene, divlje svinje, divlje magarce i leoparde, te ribolov. Uzgajali su tri vrste pšenice te ječam i mahunarke. Veliki dio stanovništva sigurno se bavio trgovinom, a najvredniji izvoz bio im je opsidijan, odnosno predmeti izrađeni od tog vulkanskog stakla. Zidovi kuća bili su oslikani, a česti motivi su životinje vezane uz kultove. Pronađeno je i mnoštvo skulptura od kojih se izdvajaju figurice posvećene božici plodnosti, razvijenom neolitskom kultu. Problem ovog naselja je u nedostatku zidina i ulica, sve su kuće građene jedna uz drugu te je komunikacija stanovnika bila uz pomoć ljestvi i preko krovova kuća. Nedostatak svih gradskih obilježja podrazumijeva i u ovom primjeru korištenje naziva protourbano središte.
Osim izdvojenih gradskih obilježja, nedostatak nekih podrazumijeva da ova neolitska naselja odredimo kao protourbana središta, a glavni razlog leži u činjenici da se iz njih nikada nisu razvili veliki gradovi-države koji su obilježili sljedeće veliko povijesno razdoblje.
Izvori:
Du Ry C. J., Narodi drevnog Istoka, Otokar Keršovani, Rijeka, 1970.
Milić, B., Razvoj grada kroz stoljeća I. Prapovijest i antika, Školska knjiga, Zagreb, 1994.