U razdoblju predkeramičkog neolitika u Jerihonu su stanovali ljudi koji su posebnu pozornost posvećivali ukrašavanju i ukapanju lubanja svojih predaka.
Cilj žbukanja lubanje bio da se obnove raspadnuti dijelovi kože najvjerojatnije u svrhu kulta štovanja predaka.
Položaj nekih lubanja otkriva nam da su originalno smještene na neko vidljivo mjesto u kućama. To su bile kvadratne kuće građene od ćerpića a datiramo ih u predkeramički neolitik B. Ispod poda u jednoj kući pronađeno je 30ak kostura od kojih se na nekima jasno vide tragovi micanja lubanje.To je učinjeno u nekoj fazi raspadanja tijela čime je odvajanje glave bilo olakšano.
Prema C14 datiranju ove lubanje su iz 7. tisućljeća pr. Kr. Tradicija štovanja lubanja proteže se još dalje u prošlost sve od 8. tisućljeća pr. Kr.- odnosno od prederamičkog neolitka A, no tada su lubanje samo posebno polagane, u krugovima, poredane da gledaju u određenom smjeru, bez žbuke, odnosno bez rekonstrukcije.
Modeliranje mesnatih dijelova lubanje radilo se u dvije glavne faze. Prvo su sve prirodne udubine i jame ispunjene grubom smjesom žbuke oker boje. Nakon toga nanosio se tanki sloj fine smeđkaste žbuke koja je ponekad obojana crvenkasto smeđom bojom.
U očne duplje umetane su školjke ili dijelovi školjaka čiji položaj podsjeća više na životinjske zjenice nego na ljudske pa se pretpostavlja da im je namjera bila da samo simbolički predstavljaju oči a ne da ih realistično prikazuju.
U većini slučajeva nos je relativno dobro izrađen, iako postoje brojne varijacije, od izduženih, velikih, nepravilnih ili čak prepravilnih, sa ili bez nosnica. Izrada usnica je vrlo često jako loše izvedena te djeluju previše umjetno i neprirodno.
Unatoč prvotnim zaključcima koje Kenyon iznosi o tome da su te lubanje „portreti“ odnosno da odražavaju individualne osobine, Strouhal ipak naginje tezi da su razlike samo odraz tehnike odnosno izrade i nedovoljnog poznavanja anatomije, jer se u većini slučajeva otkriva određeni stupanj konvencije (oči, nos, usta)
Kult lubanja predstavlja najstarije svjedočanstvo posebnog ukopa na prostoru južnog Levanta. U kojoj mjeri je taj običaj predstavljao štovanje predaka, ili uspomenu na njih, ili strah od raspadljivosti tijela ostaje nam da sami zaključimo jer u nedostatku pisanih izvora možemo samo pretpostaviti njihovu točnu namjeru.
Izvori:
Kenyon, K. Digging up Jericho, London, Ernest Benn Lmt, 1957.
Kenyon, K. Jericho, Archaeology 20 (1967) 268-275.
Strouhal, E. Five Plastered Skulls from Pre-Pottery Neolithic B Jericho. Anthropological Study, Paléorient, 1-2 (1973) 231-247.
Comments