Prema povijesnom izvoru Sumerski popis kraljeva Uruk je osnovao kralj Enmerkar u 5. tisućljeću pr. Kr. Istraživanja su otkrila dokaze o počecima pismenosti, razvoju cilindričnih pečata te velikim građevinskim pothvatima. Uruk je u 4. tisućljeću pr. Kr. bio razvijeni urbani centar koji je vodio nadzor nad glavnim trgovačkim putevima kroz Mezopotamiju i šire te je po njemu nazvana i sama kultura tog razdoblja.
Najstariji tragovi svetišta otkriveni su upravo na prostoru Eanna. Taj dio Uruka prostor je prvih hramova, mjesto gdje su Sumerani razvijali svoje graditeljske tehnike i umijeća, iznova podižući nove i veće zgrade u čast svojim bogovima. U Eanni su posebno zanimljivi tragovi zidova koji su u nedostatku kamena zidani od opeke i ukrašeni posebnim tehnikama svojevrsnog mozaika. Naime zidove su prekrivali obojanim slojem glinenih stožaca u raznim motivima. Na desetke tisuća malih glinenih stožaca koji su oblikovani, ispečeni i umočeni u boju utisnuti su u zidove uz pomoć debelog sloja gipsa tvoreći cik-cak, trokutaste i slične motive. Zbog toga je Eanna jedno od prvih mjesta gdje možemo pratiti razvoj sumerske umjetnosti. Iako je rođena u gradovima, sumerska umjetnost izražava čovjekovu nepokolebljivu privrženost prirodi. Bogovi se očituju u zraku, vodi, zemlji, Mjesecu, Suncu, munjama i sl. Glavne svečanosti vezane su uz poljoprivredne djelatnosti, te je najznačajniji praznik Nove godine zapravo proslava izmjene godišnjih ciklusa, završetka zime i početka plodnog i prosperitetnog novog doba.
Jedan od najpoznatijih predmeta pronađen u Eanni je vaza iz Eanne. Visoka gotovo 1 metar ova vaza nije samo izraz visokog umjetničkog izričaja niskog reljefa u alabasteru, već je prije svega simboličan prikaz svetkovanja bogova, možda baš svetkovine Nove godine ili kako su je Sumerani nazivali Akitu. Na vazi se izdvaja nekoliko scena. Najdonja traka prikazuje naizmjence ječam i palme s datuljama, a traka povrh te prikazuje naizmjence ovce i ovnove. Središnja traka prikazuje skupinu golih muškaraca koji nose košare s plodovima. To je uobičajen način za prikazivanje ljudi koji prinose darove bogovima. Mali detalji u kojima se pojedinci razlikuju ublažava prikaz, koji postaje više od samog umjetničkog ukrasa, on postaje priča. Na taj način su donji i srednji prikaz povezani s najgornjom trakom. Bogatstvo koje donosi uspješna poljoprivreda i stočarstvo omogućuju darivanje božice. Iako je najgornja traka uništena, vidi se ženski lik koji prima košaru s darovima. Iza nje su snopovi trske koji simboliziraju da se radi o Inanni, božici plodnosti. Lik koji donosi darove i koji stoji iza onog koji drži košaru pred božicom je najviše uništen, ali očito je da se radi o vladaru, jer su vidljivi tragovi sandala, kao i sluge koji stoji iza njega, a takvi prikazi su poznati sa pečata.
Dama iz Uruka odnosno Maska iz Warke jedno je of najranijih umjetničkih prikaza ljudskog lica. Nađena u Eanni smatra se da je služila kao maska koja je nošena u vrijeme nekih svečanosti kao simbol božice Inanne, no stvarnu svrhu teško je pogoditi jer ne postoji ništa slično iz tog kao i iz kasnijih razdoblja. Izrađena u mramoru, oko 20 cm visine vjerojatno je bila dio neke skulpture, jer ravna stranica i rupe na poleđini upućuju na mogućnost da je stajala pričvršćena uz neku podlogu. Prema analogijama s kasnijim skulpturama obrve su mogle biti ispunjene lapis lazulijem, a očne duplje smjesom od školjaka i lapis lazulija ili opsidijana.
Izvori:
Du Ry C. J., Narodi drevnog Istoka, Otokar Keršovani, Rijeka, 1970.
Frankfort, H., The Art and Architecture of the Ancient Orient, Yale University Press, 1996.
Kuhrt A., The Ancient Near East c. 3000-330 BC, I-II, London & New York, 1995.
Van De Mieroop M., A history of the ancient Near East : ca. 3000-323 BC, Oxford, 2007.
Van De Mieroop, M., The Ancient Mesopotamian City, Oxford, 1999.