Ur-Nammu svoje je djelovanje započeo pod vladavinom Utu Hegala iz Uruka koji je poznat po tome što je protjerao Gutijce iz južne Mezopotamije. Sumerski gradovi-države su nakon tog perioda pod Gutijcima opet okrenuti vlastitoj proizvodnji viškova i trgovini, odnosno uslijedilo je razdoblje prosperiteta koje nazivamo sumerskom renesansom. Sačuvano je mnoštvo tekstova, no uglavnom administrativnog karaktera. Stoga nam je o vladarima Treće dinastije iz Ura zapravo malo toga poznato.
Zbog toga je stela, čiji su dijelovi otkriveni 1925. u istraživanjima grada Ura vrlo važno svjedočanstvo vladavine Ur-Nammua.
Stela koja je originalno bila preko 3 metra visine danas je svedena na ulomke. Veći su rekonstruirani i gipsom povezani u cjelinu, no na desetke manjih dijelova je ostalo u kutijama koje su nakon istraživanja lokaliteta pohranjene u British Museumu u Londonu. Zahvaljujući obnovljenom interesu jedna je znanstvenica (Jeanny Vorys Canby) ponudila rješenje za te manje ulomke te je danas sadržaj stele lakše razumljiv.
Najgornji registar prikazuje vladara koji pruža libacijsku žrtvu bogu Nanna na desno i boginji Ningal na lijevoj strani. Drugi registar prikazuje Ur-Nammua kako nosi oruđe na ramenu u svrhu izgradnje hrama, a na lijevoj strani su prikazi radnika. Zanimljivo je kako su ispod njih ljestve što daje naslutiti na monumentalnost nedovršene građevine.
Iako su vrlo oskudni ovi su reljefi najraniji prikaz posvete hrama i bar djelomično ukazuju na rituale koje su bili obuhvaćeni. Za pretpostaviti je da je i sam vladar sudjelovao, bar u nekom ceremonijalnom aspektu gradnje zigurata.
Vladari Treće dinastije učinili su pomak od razjedinjenih gradova-država do politički jedinstvenog prostora. Čitava Mezopotamija nastavila je njegovati književnost na akadskom jeziku, te su Legenda o Sargonu i propast Akadske države ušle u zapise kao dio tradicije. Bogovi su dobili nove građevine, počeli su se graditi zigurati koji su udarili temelj religijskim građevinama tog prostora za buduće narode.
Uz sva postignuća Ur-Nammu je želio ostati u sjećanju kao predstavnik bogova, a ne samo podizati stele u svoju čast i na spomen vlastitih vojnih uspjeha. Time stoji u izričitom kontrastu s Naram-Sinom, posljednjim vladarem Akadske države.
Izvori:
Frankfort, H., The Art and Architecture of the Ancient Orient, Yale University Press, 1996.
Kuhrt A., The Ancient Near East c. 3000-330 BC, I-II, London & New York, 1995.
Van De Mieroop M., A history of the ancient Near East : ca. 3000-323 BC, Oxford, 2007.
Vorys Canby, J., A Monumental Puzzle. Reconstructing the Ur-Nammu Stela, Expedition 29 (1987) 1, 54-64.