Vučedol je višeslojan lokalitet tipa tel čiji kulturni sloj doseže i do tri metra. Vhunac naseljavanja dostignuo je upravo u vrijeme vučedolske kulture. Na tom prostoru rađala se ta eneolitska kultura, koja se od Slavonije i Srijema, u svojoj kasnoj fazi, proširila sve do Praga na sjeveru i južne Bosne na jugu, te od rumunjskog Banata na istoku do istočnog alpskog prostora na zapadu.
Razvijala se u vrijeme velikih etničkih promjena prouzročenih Indoeuropskim migracijama, ali korijeni su joj u autohtonim neolitskim kulturama. Značaj vučedolske kulture upravo je u tome što je uspješno spojila nova dostignuća s istoka, poput metalurgije i stari duh panonsko-podunavskog neolitičkog svijeta.
Naselja su podizali uz rijeke, a često su ih utvrđivali palisadama ili opkopima. Stambene objekte podizali su prstenasto uz rub naselja. Većinom su istih dimenzija 4m x 6m i zaobljenih rubova. Uz kuće pronađene su i brojne jame odnosno spremišta u kojima je nađena velika količina keramike, životinjskih kostiju, ribljih ljusaka i puževa.
Neke jame služile su za ukapanje mrtvih. S obzirom na postojanje grobova u kojima je istodobno ukopano više pojedinaca naslućuje se i vjerojatnost postojanja ljudske žrtve. Središnje mjesto na lokalitetu Gradac, koji je bio posebno izdvojena akropola u vrijeme vučedolske kulture, zauzimao je megaron ljevača bakra. To je velika pravokutna kuća s dvije prostorije i bočnim trijemom. Talioničke peći otkrivene su i unutar i van zidova kuće.
Pokojnici koji su pokopani u samom naselju na Gradcu obilježeni su nečim što upućuje na pretpostavku da je riječ o ritualnim ili žrtvenim ukopima. Primjer je tzv. grobnica bračnog para, otkrivena na Gradcu ispod podnice kuće. Dva zgrčena kostura ležala su u sloju pepela, okrenuta jedan prema drugome, muški na desnom boku, ženski na lijevom, glava blizu jedna drugoj, a lijeva muškarčeva ruka počivala je na ženinu bedru. Desnom je rukom uz usta držao keramički izljev vjerojatno kožnate boce. Grobnica je ispunjena golemom količinom priloga u obliku keramičkih posuda, životinjskih kostiju, oruđa i drugih izrađevina od kosti, životinjskoga roga, životinjskih zuba, školjaka. Neobično je da je glavu žene prekrivala velika vučedolska duboka zdjela, iznimne kvalitete s ukrasima simboličkog značenja.
U neposrednoj blizini otkrivena je i jama u kojoj je pohranjen jelen čiji se kostur odlično očuvao, a za koji se pretpostavlja da je bio žrtva nekog eneolitičkog rituala.
Izvori:
Dimitrijević, S., Težak-Gregl, T. i Majnarić-Pandžić, N. (ured.) Prapovijest, Naprijed, Zagreb, 1998.
Durman, A. (ur.): Stotinu hrvatskih arheoloških nalazišta, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2006.
Težak-Gregl, T.: Hrvatske zemlje od starijega kamenog do bakrenog doba, Leykam international, Zagreb, 2017.