Poznato hetitsko svetište u blizini njihove prijestolnice Hatuše je Yazilikaya. Turska riječ doslovno znači ispisana stijena čime odlično opisuje postojanje brojnih reljefa uklesanih u stijenama. Ovi monumentalni reljefi visoki i do 12 metara prikazuju hetitske bogove zbog čega danas govorimo o Yazilikayi kao najbolje očuvanom hetitskom svetištu izgrađenom isključivo u kultne svrhe. Razlikuju se dvije osnovne grupe reljefa. U tzv. maloj komori nalazi se najpoznatiji reljef iz Yazilikaye, a prikazuje povorku bogova, koja se često tumačila kao povorka vojnika ili kraljeva zbog zavinutih mačeva u njihovim rukama. U velikoj komori treba izdvojiti reljef koji prikazuje susret bogova: uz vrhovnog boga Tešuba stoji Hebat, njegova družica, koju prepoznajemo po lavu, njenom simbolu te njihov sin Šarum, bog rata i dvije božice.
Reljefe je dao podići hetitski kralj Tudalija IV. (nasljednik Hatušilija III.) čiji reljef se također nalazi u velikoj komori. Kralj je prikazan kako stoji na planinama i drži darove, što je zapravo svjedočanstvo njegova graditeljskog pothvata u Yazilikayi. Vjerski i obredni prizori u ovom hramu na otvorenom najpoznatiji su primjer hetitske umjetnosti. Sami bogovi koji su prikazani nose hurijska imena i dio su drevne hurijske religije čiji su panteon Hetiti prisvojili (uz dodatak brojnih mezopotamskih bogova zbog čega je njihova religija izrazito eklektična). Hurijski utjecaj ostao je prisutan upravo u mitovima, književnosti, umjetničkim prikazima, a najznačajniji je odraz u pismu. Hetiti koriste hijeroglife kada zapisuju religijske tekstove i upravo u Yazilikayi sačuvani su nazivi bogova ispisani hijeroglifima.
Izvori:
Du Ry C. J., Narodi drevnog Istoka, Otokar Keršovani, Rijeka, 1970.
Matasović, R. Kultura i književnost Hetita, Matica Hrvatska 2000.
