Od 20ih godina 20 stoljeća primjetan je porast arheoloških istraživanja u Kini. U blizini modernog sela Zhoukoudian (42 km jugozapadno od Beijinga) postoji veliki broj špilja. Jedna od njih velika je kao suvremeno nogometno igralište. Istraživanja su otkrila da je prije 400 000 godina ova špilja bila naseljena i to gotovo 200 000 godina.
Već je 1921. otkriven jedan zub koji je pripadao primitivnom čovjeku. Prva lubanja otkrivena je 1929.
Početna su istraživanja trajala od 1921. do 1937., ali su od 1959. nastavljena do danas. Pronađeno je gotovo 100 000 kamenih izrađevina, više od 100 zuba, 14 lubanja i brojne kosti. Identificirano je više od 40 pojedinaca koji su prepoznati kao homo erectus, a nazvali su ga Pekinški čovjek. Zbog bogatih i brojnih ostataka Chang je fosile iz Zhoukoudiana nazvao „najvećim ulovom paleoantropologa“.
Bili su niske građe, kosti lubanje izrazito su čvrste a kranijalni kapacitet bio je blizak Javanskom čovjeku i ranim pripadnicima Homo sapiensa.
Živjeli su kao lovci sakupljači i ribari, te su poznavali i koristili vatru, ne samo kao osvjetljenje unutrašnjosti pećine nego i za kuhanje mesa. Od pronađenih kostiju gotovo 70 posto pripada vrsti jelena, no otkrivene su i kosti leoparda, medvjeda, sabljozubog tigra, hijene, slona, nosoroga, deve, bizona, vepra i konja.
U samoj pećini nisu otkriveni tragovi ukopa pojedinaca. Na nekim lubanja pronađeni su tragovi udaraca što navodi na mogućnost kanibalizma, odnosno postoji vjerojatnost da su kušali mozak.
Izvori:
Chang, K. C. The Archaeology of Ancient China, Yale University Press, 4 izdanje, 1986.
Fairbank, J.K i Goldman, M. China. A New History, Cambridge, The Belknap Press of Harvard University Press, 1996.